Mirisi i onečišćenje: Zašto neugodan miris ne znači uvijek toksičnost, i obrnuto?

Stanovnici Zagreba koji žive u blizini Jakuševca ili građani Pule koji se bore s mirisima oko Kaštijuna, često izjednačavaju intenzitet neugodnog mirisa s razinom opasnosti po zdravlje. S druge strane, tijekom zimskih mjeseci kada se nad grad spuste gusta magla i tihi smog, zrak može biti izrazito opasan, iako ne miriše na ništa specifično osim na vlagu.

Ova diskrepancija između onoga što osjeća naš nos i onoga što pokazuju mjerne postaje ključna je za razumijevanje teme kao što je onečišćenje zraka. U ovom članku razbit ćemo mitove o mirisima, objasniti zašto smrad nije uvijek otrov i zašto je najopasnije zagađenje često potpuno bezmirisno.

Anatomija njuha: Kako percipiramo zrak?

Ljudski nos je evolucijski programiran da detektira određene spojeve u ekstremno niskim koncentracijama. Primjerice, sumporovodik (H2S), koji ima karakterističan miris na pokvarena jaja i često se veže uz odlagališta otpada, možemo osjetiti čak i kada je njegova koncentracija daleko ispod razine koja je toksična za ljudski organizam.

Naš mozak miris interpretira kao alarm. Ako nešto smrdi, instinkt nam govori da bježimo jer je to opasno. I dok je to točno za pokvarenu hranu, u kontekstu u kojem se promatra kvaliteta zraka, nos nas često može prevariti.

Jakuševec i Kaštijun: Miris i toksičnost

Odlagališta otpada poput Jakuševca u Zagrebu često ispuštaju merkaptane i sumporne spojeve. Ti mirisi su prodorni, izazivaju mučninu i narušavaju kvalitetu života. Međutim, mjerenja koja se provode u sklopu kvalitete zraka često pokazuju da su, unatoč nesnosnom smradu, razine sumpornog dioksida ili dušikovih oksida unutar dopuštenih granica.

Dakle, neugodan miris uzrokuje subjektivni osjećaj bolesti (stres, mučnina, glavobolja), ali ne mora nužno značiti da udišete kancerogene čestice u tom specifičnom trenutku.

Nevidljivi i bezmirisni ubojica: PM čestice i smog

Prava opasnost po javno zdravlje u Hrvatskoj najčešće dolazi u obliku koji naš nos uopće ne detektira kao smrad. To su PM2.5 i PM10 čestice.

Zašto je smog opasniji od smrada smeća?

Kada je kvaliteta zraka Hrvatska u zimskim mjesecima ocijenjena kao vrlo loša, glavni uzrok je smog. Smog se sastoji od sitnih čestica čađe, metala i kemijskih spojeva nastalih izgaranjem u kućnim ložištima i automobilima.

Ove čestice su bezmirisne ili imaju blag miris na drvo ili dim, što mnogi ljudi percipiraju kao prirodno ili čak ugodno ("miris zime"). No, upravo su te čestice te koje ulaze duboko u krvotok i uzrokuju dugoročne kardiovaskularne i respiratorne probleme. Kada se uz njih pojavi i magla, ona ih drži zarobljenima pri tlu, stvarajući toksičnu juhu koju udišete satima, a da vaš nos ne šalje panične signale kakve šalje u blizini Jakuševca.

Kvaliteta zraka Zagreb: Paradoks "mirisa paljevine"

U Zagrebu se često javlja situacija da mjerne postaje pokazuju visoko onečišćenje zraka, a građani javljaju da se ništa ne osjeti. To se događa jer su najopasniji zagađivači, poput ugljičnog monoksida (CO) ili sitnih lebdećih čestica, bez mirisa.

S druge strane, mala količina dima iz obližnjeg dimnjaka može stvoriti jak miris paljevine koji će uznemiriti cijelo naselje, iako je razina zagađenja u tom mikrolokalitetu zapravo manja od one na prometnom raskrižju u centru grada gdje zrak miriše normalno, ali je zasićen dušikovim dioksidom (NO2).

Razlika između mirisnih tvari i zagađivača

Da bismo razumjeli zašto miris nije mjerilo, moramo razlikovati dvije skupine tvari:

1. Hlapljivi organski spojevi (VOC) s niskim pragom mirisa: Tvari koje jako smrde, ali postaju otrovne tek pri velikim koncentracijama (npr. otpadne vode, sumpor s odlagališta).

2. Kritični zagađivači bez mirisa: PM čestice, CO, Radon. Oni ne iritiraju njuh, ali izravno štete tkivu pluća i srcu.

Uloga vlage i magle

Magla igra ključnu ulogu u percepciji mirisa. Vlaga u zraku može pojačati mirise jer se molekule mirisa lakše vežu za kapljice vode. Zato se miris s Jakuševca intenzivnije osjeti u vlažnim, maglovitim večerima. To ne znači nužno da je odlagalište te večeri ispustilo više plinova, već da ih atmosfera uspješnije prenosi do vaših prozora.

Kako se informirati: Nos vs. Senzor

Budući da naš njuh nije pouzdan instrument za mjerenje opasnosti, moramo se osloniti na tehnologiju. Podaci za kvalitetu zraka Hrvatska dostupni su putem državne mreže postaja i građanskih senzora.

• Ako smrdi, a senzori su zeleni: Vjerojatno se radi o tvarima koje narušavaju kvalitetu života (estetsko onečišćenje), ali ne predstavljaju neposrednu toksičnu prijetnju. Ipak, kronični stres uzrokovan neugodnim mirisima je legitiman zdravstveni problem.

• Ako ne smrdi, a senzori su crveni: To je najopasnija situacija. Smog je prisutan, a vi ga udišete nesvjesni opasnosti. Tada je potrebno zatvoriti prozore i smanjiti fizičku aktivnost.

Kvaliteta zraka u zatvorenom prostoru

Sličan paradoks postoji i u domovima. Mirisni štapići, osvježivači zraka i parfemi često se koriste kako bi popravili miris zraka. U stvarnosti, oni povećavaju onečišćenje zraka u zatvorenom jer u zrak ispuštaju kemikalije (VOC) koje nos percipira kao svježe, dok su za pluća zapravo iritansi. Pravilna kvaliteta zraka u stanu znači zrak bez mirisa, ni loših, ni umjetno dobrih.

Zaključak: Vjerujte podacima, a ne samo njuhu

Neugodan miris na Jakuševcu ili Kaštijunu je neprihvatljiv i predstavlja komunalni i ekološki problem, ali on nije uvijek sinonim za toksičnost. S druge strane, zimska magla u Zagrebu koja ne miriše ni na što posebno često skriva najvišu razinu opasnosti.

Kao građani, moramo postati pismeniji u interpretaciji podataka. Kvaliteta zraka je kompleksna tema u kojoj je najvažniji neprijatelj onaj kojeg ne vidimo i ne osjetimo. Sljedeći put kada osjetite neugodan miris, provjerite službene mjerne postaje. Ako su brojke niske, vaše je zdravlje vjerojatno sigurno, čak i ako je vašem nosu neugodno. No, ako su brojke visoke, a vani je samo "obična magla", budite na oprezu.

Želite li znati jesu li trenutni mirisi u vašem gradu opasni?

Posjetite našu interaktivnu kartu i usporedite subjektivni osjećaj s objektivnim mjerenjima senzora u realnom vremenu!