Novi europski ciljevi do 2030: što se mijenja za Hrvatsku

Europska pravila o kvaliteti zraka doživjela su najveću promjenu u posljednjih petnaest godina. Revidirana direktiva o kvaliteti zraka usvojena je krajem 2024. godine, države članice imaju rok za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo, a nove granične vrijednosti počinju se primjenjivati od 2030. Za Hrvatsku to nije administrativna sitnica, nego zahtjev koji dodiruje način na koji se grijemo i način na koji se krećemo.

Što se konkretno mijenja

Nove granične vrijednosti bitno su strože od dosadašnjih i pomiču se prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, iako ih još ne dosežu:

Vrijednosti su u mikrogramima po kubnom metru. Uz godišnje granice uvode se i strože dnevne vrijednosti te pragovi upozorenja.

Uz same brojke, direktiva donosi i promjene koje se manje spominju, a jednako su važne. Uvodi se obveza izrade planova za poboljšanje kvalitete zraka prije nastupanja obveze, dakle unaprijed, a ne tek nakon prekoračenja. Proširuje se mreža praćenja i uvodi obveza mjerenja tvari koje se dosad nisu sustavno pratile, poput ultrafinih čestica, crnog ugljika i amonijaka. Konačno, jača se pravo građana na pristup pravosuđu i mogućnost naknade štete u slučaju povreda pravila o kvaliteti zraka.

Zašto je to za Hrvatsku zahtjevno

Hrvatska je trenutno usklađena s obvezama smanjenja emisija za razdoblje do 2029. godine. Problem nastupa nakon toga. Prema nacionalnim izvješćima o emisijama, tri sektora nose najveći rizik za ostvarenje strožih ciljeva:

• Kućna ložišta na kruta goriva, koja su i danas glavni pojedinačni izvor sitnih čestica u kontinentalnom dijelu zemlje. Ovo je najteži dio problema, jer se ne rješava propisom nego zamjenom sustava grijanja u desecima tisuća kućanstava.

• Cestovni promet, zbog dušikovih oksida i hlapljivih spojeva, uz zastario vozni park.

• Poljoprivreda, zbog amonijaka, koji u atmosferi sudjeluje u stvaranju sekundarnih čestica.

Energetika i teška industrija pokazuju stabilan silazni trend zahvaljujući tehnološkoj modernizaciji, pa je težište problema jasno pomaknuto prema onome što rade kućanstva i vozila, a ne dimnjaci velikih pogona.

Što to znači za gradove

Gradovi koji danas jedva zadovoljavaju postojeće granice s novim vrijednostima ulaze u zonu prekoračenja. Konkretno, godišnji prosjek PM2.5 od dvadeset mikrograma danas je u skladu s propisom, a od 2030. bit će dvostruko iznad granice. To znači obvezu izrade i provedbe planova poboljšanja, a u praksi mjere poput poticaja za zamjenu ložišta, zona s ograničenim prometom, proširenja toplinskih mreža i ulaganja u javni prijevoz.

Za kotlinske gradove problem je dodatno otežan meteorologijom, jer temperaturna inverzija zimi zadržava onečišćenje pri tlu bez obzira na to koliko su emisije smanjene. Taj mehanizam objasnili smo u analizi zagrebačkog smoga, a razliku između vidljivog i mjerljivog u tekstu Magla ili smog.

Što to znači za vas osobno

1. Zamjena starog ložišta postat će isplativija. Očekuje se pojačavanje programa sufinanciranja, jer je to jedini način da se cilj dosegne.

2. Bit će više podataka. Proširena mreža znači precizniju sliku za vašu četvrt, a ne samo za grad.

3. Informacija postaje pravo, a ne usluga. Obveze obavještavanja javnosti u epizodama onečišćenja postaju izričitije.

4. Standardi za nove zgrade i uređaje se pooštravaju, što posredno utječe i na kvalitetu zraka u zatvorenom.

Veza koja se rijetko spominje: alergije

Stroža pravila o kvaliteti zraka imaju izravan učinak i na alergičare, iako se peludna zrnca ne reguliraju direktivom. Razlog je sinergija. Sitne čestice i dušikovi oksidi oštećuju sluznicu i pojačavaju odgovor na alergene, a onečišćenje mijenja i samu pelud, jer biljke izložene stresu proizvode agresivnije alergene proteine. Smanjenje onečišćenja stoga posredno olakšava sezonu ljudima koji reagiraju na pelud.

Istovremeno se događa suprotan trend. Sezone peludi se produljuju zbog klimatskih promjena, o čemu smo pisali na sestrinskom portalu u članku o produljenju sezona alergija. Drugim riječima, jedan faktor ide nabolje, drugi nagore, pa praćenje obiju karata, dakle kvalitete zraka i peludi, ostaje jednako korisno i nakon 2030.

Često postavljana pitanja

Znači li to da je zrak danas nelegalan?

Ne. Današnje vrijednosti ocjenjuju se prema današnjim granicama. Nove granice primjenjuju se od 2030. godine.

Hoće li Hrvatska stići?

Ovisi prije svega o dinamici zamjene ložišta na kruta goriva i o obnovi voznog parka. Tehnološki je izvedivo, financijski je zahtjevno.

Mogu li građani nešto poduzeti ako grad prekorači granice?

Nova pravila jačaju pristup pravosuđu i mogućnost naknade štete, uz obvezu izrade planova poboljšanja.

Mijenja li se nešto u načinu prikaza podataka?

Proširuje se opseg mjerenja i obveze izvješćivanja, pa se očekuje više dostupnih pokazatelja nego danas.

Što se mijenja u samom mjerenju

Dio direktive koji se rijetko spominje, a struku zanima najviše, odnosi se na proširenje praćenja. Uvodi se obveza uspostave takozvanih nadzornih postaja s proširenim opsegom mjerenja, na kojima se uz uobičajene onečišćivače prate i tvari koje dosad nisu bile sustavno pokrivene. Među njima su ultrafine čestice, dakle frakcija znatno sitnija od PM2.5, zatim crni ugljik kao pokazatelj izgaranja, te amonijak, koji dolazi pretežno iz poljoprivrede i sudjeluje u stvaranju sekundarnih čestica.

Za čitatelja to znači jednu konkretnu stvar: u sljedećim godinama bit će dostupno više pokazatelja nego danas, a slika izvora bit će preciznija. Umjesto zaključka da su čestice povišene, moći će se jasnije reći odakle dolaze.

Tko će to platiti

Ovo je pitanje koje odlučuje hoće li ciljevi biti dosegnuti. Zamjena ložišta na kruta goriva u kućanstvima najveći je pojedinačni zahvat, a ujedno i najosjetljiviji, jer pogađa kućanstva s najnižim primanjima. Ona koja se griju na drva najčešće to ne rade iz navike, nego zato što je to najjeftinija dostupna opcija.

Zbog toga se rješenje ne nalazi u zabranama, nego u kombinaciji sufinanciranja zamjene sustava grijanja, energetske obnove zgrada i proširenja toplinskih mreža u gradovima gdje je to izvedivo. Iskustva iz drugih europskih zemalja pokazuju da mjere daju rezultate razmjerno brzo, ali samo kad su financijski dostupne krajnjem korisniku. Do tada je najkorisnije ono što svatko može sam: pravilno loženje, suha drva i redovito održavanje dimnjaka, jer razlika u emisijama između dobrog i lošeg loženja s istim gorivom nije mala.

Provjerite gdje je vaš grad danas: godišnje vrijednosti i trenutno stanje nalaze se na karti mjernih postaja. Usporedba s brojkama iz tablice pokazuje koliko posla predstoji.

Tekst je informativan i ne predstavlja pravno tumačenje propisa. Za obvezujuće informacije obratite se nadležnom tijelu ili pratite objave u službenim glasilima.